Ja sam Petar i pisat ću o  svojim osjećajima i razmišljanjima. Već sedam godina igram nogomet u klubu Nk Top-u. Ove se godine osjećam drugačije, osjećam da više ne pripadam tamo.

Uvijek se trudim biti najbolji u svemu, pa tako i u nogometu. Trudim se davati sve od sebe svaku utakmicu.  Izgubio sam snagu i ljubav prema klubu,  izgubio sam osjecaj pripadnosti.  Ne znam kako dalje. Nadam se da će se stvari promijeniti, krenuti nabolje.  Trenutno nisam u nekoj formi, ali znate kako se kaze „Forma je prolazna, a klasa vječna“. Otkako smo dobili novog trenera nisam niti jednu utakmicu odigrao u potpunosti. Strašno sam ljut na trenera i na klub. Cijelo vrijeme razišljam u prijelasku iz kluba, ali kad bih otisao iz kluba bilo bi isto kao da pobjegnem od kuće. Kao i svako drugo dijete sanjam se da ću igrati u nekom velkom klubu, biti zvijezda i uzor. Brojni ne ostvare svoj cilj, ali ja se trudim, treniram, razmišljam i djelujem, ako ja neću imati dobar zivot, neka ga drugi imaju.

Jako volim i cijenim svoj klub. On mi je podrška i drugi dom, uz njega sam odrastao i stijecao brojna poznanstva i prijateljstva. Jedan je klub, za jedno se živi. Puno razmišljam zadnjih dana. Sada se samo nadam i vjerujem da ću se popraviti, moje ponašanje je nedopustivo i neprihvatljivo. Znam da je trener                                                                               razočaran mnome. Nadam se da ću se popraviti