subota, 21. studenoga 2015.

Nikad prije se nisam osjećao tako moćnim i snažnim
Shvatio sam da mi mjesto više nije u Top-u
Želja za drugim klubom me izgara.
Ostaje samo jedno pitanje:  kamo dalje.
Samobor mi je na prvom mjestu ali opet, grize me  što ću se morati pozdraviti i oprostiti s prijateljima iz kluba,  nikad ih neću zaboraviti.  Top će zauvijek biti urezan u moje srce.

Sve je počelo  2008. g. tada sam se pojavio pred klubom.

Još se sjećam mirisa ljeta kad sam prvi put zaigrao za top, Sve je bilo tako savršeno.  Terenska trava  bila je najljepša trava koju sam ikad opipao i vidio.   Znao sam da nisam pogriješio dolaskom u Nk Top. S vremenom sam postajao sve veći, jači, brži,  talentiraniji.   Evo me sada među najboljim igračem kluba sam.  Svaki put kad se sjetim svega što sam prošao i preživio,  sve pobjede i poraze, svu borbu i snagu kojom dišem, zaplačem.   Nikad se nisam bojao igrati, nikad me nije bilo strah jer sam znao da mi prijatelji čuvaju leđa.  Sve što u životu imam i znam je  zbog   predivnih  ljudi kojima sam zahvlan do neba.    Top od mene nije načinio samo igrača nego i čovjeka.   Top će zauvijek disati u meni.

petak, 23. listopada 2015.

                                    L J U B A V

Ljubav je  tako čarobna, predivna, tajanstvena                       Zašto nas svaki put povrijedi.  Dugo sam zaljubljen u osobu koja me ne cijeni, dugo pokušavam biti bolja osoba, ona me ne vidi.
Ona je otišla za drugim,  pustio sam je bez borbe i požalio sam. 

Još uvijek mislim na nju danima i noćima ne mogu da spavam,ne mogu da budem ni sa jednom curom zbog nje, ne znam što više da radim, kako da je zaboravim? Kako? Ona voli drugog, a mene to ubija ne mogu da se pomirim sa tim nikako ne mogu da shvatim to. Prošlo je mnogo vremena, a još uvijek je tu. Sinoć kad sam je vidio bila je još ljepša, božanstvena moja vila ! znam da ima milion žena promijenio sam od kad je otišla.  Da je vratim ne mogu, ne voli me.
Zašto je ljubav tako ružna, tako bolna,  zašto me uvijek povrijedi?


Uvijek se bori za pravu ljubav, nemoj je nikada pustiti.

Ako je voliš otiđi za njom, jer poslije će biti kasno.
Ja sam Petar i pisat ću o  svojim osjećajima i razmišljanjima. Već sedam godina igram nogomet u klubu Nk Top-u. Ove se godine osjećam drugačije, osjećam da više ne pripadam tamo.
Uvijek se trudim biti najbolji u svemu, pa tako i u nogometu. Trudim se davati sve od sebe svaku utakmicu.  Izgubio sam snagu i ljubav prema klubu,  izgubio sam osjecaj pripadnosti.  Ne znam kako dalje. Nadam se da će se stvari promijeniti, krenuti nabolje.  Trenutno nisam u nekoj formi, ali znate kako se kaze „Forma je prolazna, a klasa vječna“. Otkako smo dobili novog trenera nisam niti jednu utakmicu odigrao u potpunosti. Strašno sam ljut na trenera i na klub. Cijelo vrijeme razišljam u prijelasku iz kluba, ali kad bih otisao iz kluba bilo bi isto kao da pobjegnem od kuće. Kao i svako drugo dijete sanjam se da ću igrati u nekom velkom klubu, biti zvijezda i uzor. Brojni ne ostvare svoj cilj, ali ja se trudim, treniram, razmišljam i djelujem, ako ja neću imati dobar zivot, neka ga drugi imaju.


Jako volim i cijenim svoj klub. On mi je podrška i drugi dom, uz njega sam odrastao i stijecao brojna poznanstva i prijateljstva. Jedan je klub, za jedno se živi. Puno razmišljam zadnjih dana. Sada se samo nadam i vjerujem da ću se popraviti, moje ponašanje je nedopustivo i neprihvatljivo. Znam da je trener                                                                               razočaran mnome. Nadam se da ću se popraviti